(Odlike Vrlog novog sveta: precizan, ironičan, „klinički“ ton; brzi rezovi i montaža; parodijsko-naučni žargon; „hipnopedijski“ slogani i oksimoroni; hladna satira tehnokratije i kondicionisanja; ritam koji deluje uredno, a uznemirava.)
Vrlo novo zlatno doba
Ujutro, autobus 26 prihvata putnike kao grafikon: kolona po kolona, pogled po pogled. Biro za Mehaničku Dobrotu objavljuje dnevnu meru blagonaklonosti; Sekcija za Stabilnu Stvarnost potvrđuje „mirnu budnost“. Muškarac obrijane glave, u crnoj majici, govori u pravilnim blokovima: zlatno, doba, zlatno, doba. Studenti su „marionete“, kaže neutralnim tonom opšteg znanja. „Nevidljiv red – vidljiva radost“, uzvraća panel, diskretno trepereći.
[KARTON 26/AM]
Prisutnost „spontane lojalnosti“: da. Preliv reči: umiren. Emocionalni signal: ujednačen.
Napomena: tišina prisutnih tumači se kao dobrovoljno slaganje bez troška.
Plastika sedišta miriše na sintetičku čistoću; validatori plješću kratkim zvukom pristojnosti. Tek ponegde treperava senka od dlana; brzo se povlači. „Zlatno je ono što se ne propituje“, kaže glas, a kućišta kamera lagano nameštaju fokus. U uglu, dečak sklanja pogled u kartu autobusa, praveći od jagodica prigušen pečat toplote; odrasli to nazivaju navikom.
Tokom dana, u Pionirskom parku, šatori su razapeti kao didaktički primeri: simetrični nabori, propisni klinovi. „Privremena redistribucija prisutnosti“, navodi internogram o odsustvu policije; nadzor je, uostalom, navika oka, a oči su razmeštene svuda. Pristižu „pravi studenti“, neravnomerno raspoređeni po dahu; traka za obeležavanje je zategnuta kao misao. „Tišina štedi reči za sreću“, predlaže razglas, vrlo ljubazno.
Mikro-dijalog na ivici staze:
— „Koliko traje mir?“
— „Dovoljno da prođe dan.“
Guranje je kratko, klizi preko odeće kao bris preko ekrana; flaša preskoči travu bez loma, dugme odskoči od pločnika i zastane u prašini kao zlatna tačka bez vrednosti. „Disciplinisana spontanost“, piše u belešci Sektora Tranq-Mobilnosti; „tiho odobreno negodovanje“, dopisuju iz Zavoda za Usaglašeno Neslaganje, da se održi stil ravnoteže. Vođa je prisutan u odsustvu; Kuća vlasti blista fasadom i uči senke da stoje mirno.
[INTERNOGRAM ZD/26]
Ocena događaja: primer stabilne stvarnosti. Troškovi: minimalni. Svedoci: broj dovoljan. Predmeti: traka (neoštećena), flaša (bezbedna), dugme (neatribuirano). Zaključak: dan potvrđuje naslov.
Uveče se svetla izloga razliju kao tečni korektor preko neravnina; glasovi se povlače u džepove. Dečak presavija kartu na četiri dela pa je otvara, nastaje kocka tišine koju niko ne meri. Na ivici travnjaka leži dugme, hladno i bez osvrta, kao pun mesec bez neba. „Sreća je kad ostane dovoljno mesta za osmeh“, šapne panel, kad više nikoga nema da ga čuje. Dan je uspešno arhiviran.