Dobro jutro, Beograde — O jednom dugmetu u Parizu
U Parizu su juče u autobusu S videli mladića sa dugim vratom i šeširom vezanim kanapom. Kod nas bi takvog odmah pitali šta mu se desilo. U Parizu ga samo gledaju. To je razlika između radoznalosti i kulture.
Mladić se u autobusu posvađao sa nekim. Sitno. Beznačajno. Kao što počinje većina velikih nesporazuma među ljudima.
U prepunom autobusu svi imaju pravo na svoje mišljenje. Problem nastaje kada pokušaju da ga izgovore.
Nekoliko sati kasnije isti mladić žalio se prijatelju da mu je otpalo dugme sa kaputa.
Prijatelj mu je savetovao da prišije još jedno.
Ljudi su čudna bića. Umesto da poprave život, oni popravljaju kaput. A onda se nadaju da će i život izgledati urednije.
Većina nas živi zahvaljujući dodatnim dugmadima. Po jedno za posao. Po jedno za brak. Po jedno za prijatelje. Po jedno za samopouzdanje.
Kad popusti jedno, prišijemo drugo.
Gradovi se razlikuju po trgovima, mostovima i muzejima.
Ljudi se razlikuju po tome koliko dugo veruju da jedno novo dugme može da reši stare probleme.
Beograde, dobro jutro!.
Ako vam danas nešto nedostaje, nemojte odmah kupovati novo.
Možda vam nije otpalo dugme. Možda vam se para kaput.