(Napomena: Evo verzije u stilu Nušićevog „Sumnjivog lica“, s njegovom ironijom, konspiracijom, birokratskim paranojama i lokalnim šmekom)
Autobus kao scena istrage
Znate li vi, gospodo, šta znači kad se u podne, tačno u dvanaest, autobus broj dvadeset i šest zaustavi kod Narodne skupštine?
To nije obično zaustavljanje, već politički događaj prvog reda!
U autobusu — krupan tip, obrijane glave, crna majica.
Počeo da hvali vlast i da govori o „zlatnom dobu“. Eh, to vam je odmah znak da je tu umešana kljukana dinastija, jer ko bi inače tako strasno recitovao statistiku?
I sad vi mislite: to je običan građanin? Ne, gospodine! To je sumnjivo lice.
Putnici ćute, obaraju oči, a ja sam, kao revnosni činovnik, odmah posumnjao: tu ima nečeg.
Cela atmosfera u autobusu podsećala je na fenjer koji dimi, a ne sija.
Svi bi oni rado progovorili, ali, znate, jedan krivi pogled i eto vam neprilike, eto vam i penzije pre vremena.
Dva sata kasnije, kod Pionirskog parka, isti tip!
Sad već među šatorima, okružen „studentima“ što više liče na žandarme nego na đake.
A čim se pojavila prava studentarija, odjednom krenuše povici, guranje, batine.
Ko vodi hor? Taj isti „propovednik“ iz autobusa.
Policije nema. Naravno da je nema!
Oni su, kako rekosmo u zapisniku, bili zauzeti da kontrolišu da li je u kafani blizu crkve neko pomenuo svastikin but.
I, gospodo, eto vam cele misterije:
Jedan običan dan u autobusu pretvori se u državnu stvar.
Svi ćute, svi šapuću, a sumnjivo lice slobodno šeta, kao plava riba u bari — klizi, a nikako da je upecaš.
Scenska verzija
(Napomena: mini-jednočinke u duhu Nušića — sa svim ironijama, doušnicima, starinskom birokratijom i smešnom paranojom)
Sumnjivo lice u autobusu
(Jednočinka u tri slike, u stilu Branislava Nušića)
Lica:
- Kapetan Jerotije — strogi, ali trapavi šef policije
- Pisar Živko — marljiv, ali zbunjen službenik
- Doušnik Pera — prenosi tračeve, više iz kafane nego s terena
- Policajac Jovan — službeno lice, voli da filozofira
Prva slika — Policijska kancelarija
(Sto, stara stolica, fenjer na kome titra svetlo. Na zidu krupni grb države. Kapetan Jerotije sedi, a Pisar zapisuje.)
Kapetan: (svečano) Zapisuj, Živko. Današnjeg dana, u podne tačno, autobus broj dvadeset i šest, linija Narodna skupština – Pionirski park, pojavio se jedan krupan gospodin, obrijane glave, u crnoj majici…
Pisar: (piše i mrmlja) U crnoj majici… obrijane glave… (stane) Gospodine kapetane, a jel’ to uniforma il’ moda?
Kapetan: Moda, Živko, moda! A moda, to ti je najopasnija uniforma!
Doušnik Pera: (iz prikrajka) Ja sam ga video, gospodine kapetane. Poč’o da hvali vlast, da priča o „zlatnom dobu“. Glas mu, brate, k’o bubanj, udara, pa odjekuje u glavi!
Kapetan: (uznemireno) Bubanj, veliš? Pa to je agitacija! To je bunt! To je… (uzdiše) …to je sigurno delo kakve kljukane dinastije!
Druga slika — Ista kancelarija, sat vremena kasnije
(Ulazi Policajac Jovan, zadihan.)
Policajac Jovan: Kapetane, evo ga opet bio! Sad u Pionirskom parku, među šatorima. Drži se s onim „studentima“, a pravi studenti kad su stigli — batine! Povici! Gurkanje!
Kapetan: (šokiran) A gde je bila policija?!
Policajac Jovan: Pa, gospodine… (zbunjeno) u kafani… gledali utakmicu.
Pisar: (podigne pogled) I jeli svastikin but, gospodine kapetane.
Kapetan: (udara rukom o sto) Auuu! Eto vidiš, Živko! U ovoj zemlji junaci leže u blatu, a babe, e, babe dobijaju državnu pratnju i penziju!
Doušnik Pera: (naginje se) Ja vam kažem, taj čovek, on je sumnjiv. Govori napamet, k’o da je gut’o knjigu. A knjiga, gospodine, u ovoj zemlji — najveća sumnja!
Treća slika — Zaključak istrage
(Kapetan ustaje, diže fenjer visoko, kao da otkriva zavereničku mrežu.)
Kapetan: (svečano) Dakle, gospodo, ovo je ozbiljno. Jedan autobus, a u njemu cela politika!
Ako odmah ne ustanovimo ko je taj, sutra će nam i popovi da hvale vlast kad drže opelo, a đaci da pevaju himnu uz tamburicu u tramvaju!
Pisar: (u stranu, sebi u bradu) A možda je samo hteo da se vozi džabe…
Kapetan: (ignoriše ga) Živko, piši naređenje: Otvoriti istragu, sprovesti ispitivanje, poslati izveštaj s pečatom, a za svaki slučaj, nek’ fenjer gori celu noć!
Doušnik Pera: (skromno) Gospodine kapetane, a šta ako ga sutra opet sretnemo u autobusu?
Kapetan: (trijumfalno) Onda ga, Pero, odmah hapsimo! Jer ko se dvaput vozi autobusom — taj sigurno nešto muti!
(Svi klimnu glavama, publika se smeje apsurdu. Završni pogled na fenjer koji treperi. Završna replika Kapetana, poluglasno.)
Kapetan: (kao da otkriva veliku tajnu) E, Srbijo… sve bi ti bilo dobro… samo da nema autobusa!
(Zavesa.)