(Napomena: Tekst podeljen u tri odeljka: Jevrejski izvor, Muslimanski izvor i Hrišćanski izvor. Na kraju svakog odeljka dodat je meta-komentar: pseudo-fusnota ili sporedni izvor. Oni imaju i dozu ironije/parodije kao kontrast mističnom tonu glavnog odeljka. Atmosfera je enigmatična, dokumentarno-mitska, ali povremeno ismejana kroz meta-komentar.)
Jevrejski izvor
Zapisano je da se u podne, kada sunce prepolovi senke, u autobusu S podigao mladić s vratom dugim poput starozavetnog štapa, a na glavi mu beše šešir privezan običnim kanapom. Putnici su, stegnuti jedni uz druge, čuli sitnu čarku: mladić se posvađao sa susedom, ali reči su se izgubile u gužvi kao molitva koja se ne dovrši. Niko nije odgovorio, a njegov glas se pretvorio u puki znak da je u tom trenutku disciplina dana narušena.
Kasnije toga dana, isti mladić viđen je na ulici, kako s prijateljem razgovara o dugmetu koje mu je otpalo s kaputa. Prijatelj mu je savetovao da prišije novo, i to jedno više, da bi kaput bolje stajao. I to je bilo sve: sitna epizoda, u kojoj se i sam život mogao sabrati u višku jednog dugmeta.
Meta-komentar: U jednom rukopisu iz 19. veka, ova epizoda se tumači kao alegorija o Mesiji koji kasni, pa mu se savetuje da prišije još jedno dugme kako bi ga narod lakše prepoznao. Drugi rukopis tvrdi da je to obična šala putničkog pisara koji je umeo da preuveličava sitnice.
Muslimanski izvor
Prepisivač iz Andaluzije zapisao je da je u času kada se nebo prelomilo na južnu stranu, u autobusu S ustao mladić i započeo prepirku. Njegov vrat, pretanak i izdužen, beše poput minareta iscrtane ruke; šešir mu držaše kanap, kao tespihe koji su izgubili svoje kuglice. Čarka je bila beznačajna, ali dovoljno glasna da se putnici sklone u tišinu, kao što se vernici sklanjaju u hladu džamije dok traju predugi govori.
Nekoliko časova kasnije, na raskršću ulice, on je s prijateljem govorio o dugmetu. „Dodaj novo“, reče prijatelj, „neka bude jedno više.“ I u toj rečenici mnogi su videli tajno proročanstvo: da će čovek opstati samo ako se učvrsti jednim šavom više.
Meta-komentar: Kasniji hroničar beleži da je to zapravo bio savet krojača iz susedstva, koji je mladića poznavao. A neki orijentalisti tvrde da se ceo događaj nikada nije odigrao, već da je poslužilo kao metafora za gubljenje i nalaženje vere u svakodnevnim predmetima.
Hrišćanski izvor
Pisari tvrde da se jednoga dana, oko podneva, u autobusu S pojavio mladić čiji je vrat bio neuobičajeno dug, a šešir privezan kanapom, poput pokajnika vezanog užetom. U prepunom vozilu nastade sitna čarka, kratak sukob glasova koji nisu značili ništa, osim da se među ljudima rađa nemir. Putnici oboriše pogled, kao pred ikonom koja se odjednom zacrnila.
Posle nekoliko sati, isti mladić ponovo beše viđen. Ovaj put stajao je na uglu s prijateljem, i žalio se da mu je otpalo dugme s kaputa. „Dodaj još jedno“, reče prijatelj, „tako će ti bolje pristajati.“ Tako je i zapisano: savet o dugmetu, bezbožan i banalan, a opet sačuvan kao da je deo liturgije.
Meta-komentar: Jedan kasniji prepisivač, inače poznat po sklonosti ka satiri, tvrdi da dugme nikada nije postojalo, niti kaput, već da je sve izmišljeno da bi se posramili oni koji veruju da u malim stvarima leži večnost. Ako je to istina, onda su i ova svedočanstva samo igra, a autobus S nije vozio nigde, osim kroz rečnike i fusnote.
Autobus S – kraća verzija sa fiktivnim referencama
Jevrejski izvor
U podne, kada su senke bile najkraće, u autobusu S ustao je mladić s vratom dugim poput štapa proroka. Na glavi mu šešir privezan kanapom. Započeo je sitnu čarku, a reči su se rasule kao molitva bez sveštenika. Kasnije je viđen na ulici: žalio se na dugme s kaputa; prijatelj mu savetovao da prišije jedno više.
Meta-komentar: Prepis iz 19. veka (Biblioteka „Ets Haim“, Amsterdam, rukopis br. 274A, list 43b) kaže da je to bio znak Mesije koji kasni. Drugi rukopis, pripisan putničkom pisaru Jakobu ben Elijahu (Carigrad, 1836), tvrdi da je ceo zapis šala nastala tokom zastoja u karavansaraju.
Muslimanski izvor
Hroničar iz Andaluzije piše da je u času kada je sunce palo na jug, u autobusu S ustao mladić sa šeširom vezanim kanapom, nalik izgubljenim tespihema. Sitna čarka uplašila je putnike. Kasnije, na raskršću, prijatelj mu je savetovao: „Dodaj novo dugme, jedno više.“ To je za neke bilo proročanstvo opstanka.
Meta-komentar: Drugi rukopis (Kair, „Dar al-Hikma“, pergamentni svitak br. 17/56) beleži da se radi o sasvim običnom savetovanju krojača. Egipatski komentator Ibn al-Salim (oko 1422) dodaje ironično: „Niti kaput, niti dugme, samo dosada vozača.“
Hrišćanski izvor
Pisari tvrde da se mladić u autobusu S pojavio kao pokajnik: vrat mu dug, šešir privezan kanapom, a sitna čarka probudila je nemir. Putnici su ćutali, oborivši poglede kao pred potamnelom ikonom. Kasnije ga je prijatelj uveravao da prišije dodatno dugme. Tako je ostalo zapisano, kao liturgija bez sveštenika.
Meta-komentar: Satirični prepisivač Konstantin iz Zete (rukopis „Codex Ridiculus“, Hilandar, 1628, list 12r) tvrdi da kaputa ni dugmeta nikada nije bilo. U svojoj belešci dodaje: „Autobus S vozi isključivo kroz rečnike, a putnici mu se mole fusnotama.“