(Napomena: Pripovedač običan, pomalo tupi i paranoični inspektor žandarmerije, u prvom licu. Ton ironičan, konspirativan, preuveličava sitnice i vidi državnu zaveru u svakoj pojavi. Stil birokratsko-komičan, sa zapisničkim frazama. Ključne reči/šifre: sumnjivo lice, kljukana dinastija, svastikin but – koristiti kao kodne oznake koje inspektor „dešifruje“ u svom paranoičnom tonu. Satirično-apsurdna završnica – inspektor veruje da je razotkrio državnu misteriju, dok je jasno da nije.)
E, pa gospodo, da znate: ono što se danas zbilo u autobusu S nije bila obična vožnja, nego događaj od državne važnosti. Ja sam lično prisustvovao i zapisao sve u belešku, jer, kako stoji u članu tri Pravilnika, „na prvi znak čarke mora se reagovati“.
Dakle: gužva, putnici stisnuti jedan drugom pod rebra, prozori zamagljeni. I tada ustaje jedno lice. Ne obično, nego – sumnjivo lice! Mladić, vrat mu dug k’o jarbol, a na glavi šešir privezan običnim kanapom. To vam je, gospodo, odmah znak kljukane dinastije: ko bi normalan kanapom vezivao šešir, ako ne agentura?
Mladić se posvađa s nekim. Sitna čarka, bezazlena na prvi pogled. Ali kako se vidi iz spisa, svaki povišeni ton u prepunom vozilu može biti signal. Putnici ćute, spuštaju poglede. A ja, iskusnim okom, uočavam – atmosfera je k’o fenjer koji dimi, a ne svetli.
Nekoliko sati kasnije, sasvim slučajno (a znamo, gospodo, da slučajnosti nema), ugledah istog mladića na ulici. Bio je s jednim prijateljem. Žalio se da mu je otpalo dugme s kaputa. Na to mu prijatelj, kao iz rukava, predloži da prišije novo dugme, jedno više, pa će kaput bolje stajati. E, to vam je, da prostite, šifra najvišeg ranga – svastikin but! Jer ko bi se oko dugmeta mučio, ako ne radi o prikrivenom znaku za pobunu?
Zato zaključujem sledeće: jedan autobus, jedno dugme i jedan šešir sa kanapom – to su tri dokaza o umešanosti međunarodne mreže. I da se zna, gospodo, sumnjivo lice nije obično. Ono je parabola, ono je kôd.
Potpis:
Inspektor žandarmerije,
koji je, kako jasno stoji u zapisniku, sve na vreme primetio.