Pariški autobus S, ili kratki kurs iz prepoznavanja neprijatelja
U autobusu S, negdi oko podne, bija je jedan momak dugog vrata i kratke pameti. Ili obrnuto. U gužvi se to nikad ne zna.
Na glavi mu šešir, a oko šešira špaga. Ne vrpca, ne mašna, ne fini pariški detalj, nego obična špaga. I tu je, naravno, počea rat.
— Čiji je ovaj? — pita jedan putnik.
— Po špagi bi reka da je njihov — kaže drugi.
— Kojih njihovih?
— E, jebiga, da znan, ne bi pita.
Momak se u međuvremenu zakači s nekim gospodinom jer ga je ovaj, navodno, nagazija. Ili ga nije nagazija, nego je samo staja tamo di se u civiliziranoj zemlji ne stoji bez političkog programa.
— Vi mene gurate! — kaže dugovrati.
— Ja vas? Pa ja sam neutralan! — brani se gospodin.
U autobusu nastane ona vrsta tišine u kojoj svi znaju sve osim istine. Jedan zaključi da je špaga znak pokreta. Drugi da je kaput provokacija. Treći da vrat služi za izviđanje.
Posli ga vidin opet. Stoji s prijateljen.
— Otpalo mi dugme — kaže.
— Prišij drugo, malo više — kaže prijatelj.
I to je sve.
Ali u društvu koje od špage napravi zastavu, od dugmeta uniformu, a od vrata optužnicu, ništa nikad nije sve. Jedan čovik izgubi dugme, a pola svita pronađe neprijatelja.