Autobus S ili menjačnica dugmadi
U autobusu S jedan mladić je imao dug vrat. Društvo uvek prvo primeti ono što štrči, a poslednje ono što nedostaje.
Na šeširu je imao kanap umesto trake. Moda počinje tamo gde siromaštvo nađe objašnjenje.
Posvađao se s putnikom zbog sitnice. Sitnice su najčešći razlog za krupne karaktere.
Putnici su gledali kao da prisustvuju važnom događaju. Čovek je najradoznaliji kada ga se ništa ne tiče.
U Parizu se i obična gužva lako pretvori u filozofiju. Dovoljno je da niko ne zna o čemu govori.
Kasnije je isti mladić stajao s prijateljem i žalio se na dugme.
Otpalo dugme je mala katastrofa. Zato je čovek i podnosi lakše od velikih.
Prijatelj mu je savetovao da prišije još jedno. Saveti su najjeftinija vrsta popravke.
U svetu koji se raspada po šavovima najviše se govori o dugmadima.
Kaput će možda bolje stajati. Čovek neće.
Društvo voli dodatna dugmad. Ona stvaraju utisak da se nešto drži.
Čim čovek prišije novo dugme, poveruje da je produžio vek čitavom odelu. A možda je to i sva civilizacija: da se ne vidi gde je puklo.